Руски фронт милосрђа на Балкану

Post Reply
User avatar
legenda
Forumski specijalizant
Posts: 226
Joined: Wed Oct 21, 2009 12:54 pm
Location: Београд
Contact:

Руски фронт милосрђа на Балкану

Post by legenda »

Ruski front milosrđa na Balkanu

U Beogradu 24. septembra 2011. godine u 12.00 na zgradi Srpskog lekarskog društva u ulici Džordža Vašingtona 19 biće održano svečano otvaranje spomen-ploče, posvećene ruskim medicinskim misijama, čija je samopregorna delatnost u periodu od 1912. do 1917. godine zaslužila zahvalnost srpskog naroda.

Ceremoniju sećanja već dugo vremena u Srbiji svake godine održavaju engleski, francuski, kanadski i drugi zvaničnici, koji nisu zaboravili da su njihove sanitarne misije u ovom periodu pružale humanitarnu pomoć na Balkanu. Sad je na red došla i Rusija. I od nas zavisi da li će ovo postati tradicija.

Inicijativa za postavljanje spomen-ploče pripada članovima Srpskog lekarskog društva, onima, koji su učili od ruskih stručnjaka, učesnika u ovim događajima, ili su potomci emigranata iz prvog talasa. Oni su sa strahopoštovanjem sačuvali nama neophodne informacije. Zajednička skupština organizacija podržala je odluku svojih kolega i dozvolila je da se ploča postavi na zgradi Društva. Svi su prikupljali novac. Entuzijasti su se obratili za pomoć srpskoj javnosti i naišli su na odaziv.

Datum nije slučajno izabran. Upravo ovog dana 1914. godine na teritoriju zemlje stigle su prve inostrane misije – ruske: Sankt-Peterburškog slovenskog dobrotvornog društva i odred milosrdnih sestara, koje je okupila udovica ruskog poslanika A. P. Hartvig za I rezervnu bolnicu grada Niša.

Aleksandra Pavlovna Hartvig je vrlo značajna ličnost za Srbiju. Potekla je iz ugledne plemićke porodice, u kojoj je većina muškaraca birala vojnu karijeru. Njen otac je bio ratni general, a deda – admiral.

Žene iz ove porodice su se trudile da poštuju tradiciju roda. Tetka Aleksandre Pavlovne po ocu bila je poznata J. P. Karcova – jedna od prvih ruskih milosrdnih sestara, koja je asistirala ruskom hirurgu N. I. Pirogovu u Simferopoljskoj vojnoj bolnici, potonja nastojateljica zajednica milosrdnih sestara u ime svetog Georgija. Majka A. P. Hartvig je celog svog života putovala po garnizonima prateći muža. Svuda je ovaj bračni par ostavljao dobrotvorne ustanove, koje je sam otvarao. Po pravilu su to bili dečji domovi ili škole.

A. P. Hartvig je zadobila iskrenu ljubav Srba u vreme Balkanskih ratova. Nije bilo humanitarnog problema kome ona ne bi posvetila svoju pažnju. Za svoju glavnu obavezu smatrala je pomoć najsiromašnijim slojevima stanovništva i ruskim medicinskim ustanovama, koje je slalo Rusko društvo Crvenog krsta (RDCK), čim su stigle vesti o početku ratnih sukoba s Turskom

U Srbiju su poslate vojna bolnica Iverske zajednice milosrdnih sestara, manje vojne bolnice Moskovske Aleksandrinske i Kijevske Marijinske zajednice. Osnovu odreda, koje su slale moskovska i peterburška gradska društvena uprava, svakako su činile milosrdne sestre moskovske Staro-Jekaterininske bolnice i Tverske Srebrne zajednice.

Bilo je i pojedinačnih odreda: od sredstava udovice vlasnika šećerane J. M. Tereščenko poslata je manja vojna bolnica Kaufmanske zajednice, od sredstava Mermernog dvorca – vojna bolnica kneginje Jelene Petrovne (bile su upućene sestre iz sestrinstva svete Jelisavete); Tavrički komitet za organizaciju pomoći balkanskim Slovenima i Grcima opremio je mali Tavrički odred.

Za vreme Bugarsko-srpskog rata u pomoć bolesnim i ranjenim srpskim vojnicima pritekla je vojna bolnica zajednice svete Evgenije RDCK, nastavila je s radom i manja vojna bolnica kneginje Jelene Petrovne. Protiv kolere i dizenterije na ponovo prisajedinjenim teritorijama i u pograničnoj zoni uspešno se borio manji epidemiološki odred kneginje S. A. Dolgoruke. Po svedočanstvu očevidaca na početku II Balkanskog rata Srbija je ličila na „nekakvu ogromnu vojnu bolnicu“.

U Srbiji je u vreme Balkanskih ratova iz Rusije (po nepotpunim podacima) bilo poslato 27 lekara, šest ekonoma, dva farmaceuta, 73 milosrdne sestre, 109 bolničara, dve dadilje. I to ako se ne računaju ruski lekari, koji su radili po ugovoru sa srpskom vladom i koje su uputile različite društvene organizacije! Oni su primili 4.542 bolesnika i ranjena vojnika, izvršili su 541 hiruršku operaciju.

Utisci o delatnosti ruskih misija u ovom periodu sačuvali su se u izveštaju o putovanju na Balkan delegata Međunarodnog Crvenog krsta Klare Šturcenger. Govoreći o bolnici sestrinstva svete Evgenije ona je priznala da su je radnici ove vojne bolnice oduševili: „U njima nije bilo ničega od ekstravagantnih, bučnih i često vrlo frivolnih Rusa koji se često mogu sresti u Švajcarskoj.

Image

Svi oni su bili neobično mirni, dobrodušni i dragi. Blagi u ophođenju s pacijentima, delikatni prilikom lečenja – činilo mi se da su idealni, jer im je i znanje bilo na visokom nivou.“ Radnike „misije za borbu protiv kolere“ kneginje Dolgoruke ona je nazvala junacima. K. Šturcenger je saopštila da su „od 2.000 bolesnika od kolere, za samo mesec dana, uspeli da spasu 1.200“.

Rusija je na Balkan slala najbolje među najboljima. Kao milosrdne sestre u Srbiju su otputovale dvorska dama obe carice grofica A. D. Tolstoj, kneginja A. S. Dolgoruka i neke druge. Sestra Tolstoj, kako se ona navodi u izveštaju odreda, posle obavljanja svog posla često je ostajala u noćnim dežurstvima pomažući drugim sestrama. Kneginja Dolgoruka je bila svestrana osoba. Stekla je medicinsko obrazovanje i nekoliko godina je radila kao hirurg u nizu peterburških klinika. Ali bila je poznata kao strastveni vozač, pa čak i kao avijatičar!

Plemeniti porivi srca nisu bili svojstveni samo aristokratkinjama. U junu 1913. godine, kad se epidemiološka situacija u Srbiji naglo pogoršala A. P. Hartvig je napisala pisma nekim milosrdnim sestrama koje su se lepo pokazale u toku I Balkanskog rata i predložila im je da stupe na službu u srpskoj vladi. Odrekavši se radnog staža u Tverskoj Srebrnoj zajednici, dakle i od socijalnih garancija, milosrdne sestre Marija Vladimirova, Aleksandra Solovjova, Vera Dragomirova i Evgenija Mitjureva su napustile sestrinstvo i otputovale u Srbiju (u sastavu odreda kneginje Dolgorukove).

I, verovatno je ocenjujući rad ruskih sanitarnih misija u periodu Balkanskih ratova teško naći lepše reči od onih koje je našla Klara Šturcenger, sećajući se svakodnevnih susreta „s mnogim velikim junacima koji su opet i opet neustrašivo rizikovali svoje živote. Svi oni nose svoje lovorike. Ali palma prvenstva pripada onima koji su svoje živote izlagali hiljadama opasnosti, koji su nesebično došli kako bi u tuđim zemljama iz čistog čovekoljublja neustrašivo radili na najopasnijim mestima, koji su svojim herojskim primerom podizali duh i umirivali ogroman broj ljudi, te ih spasavali od očaja i sigurne smrti.“

Balkanski ratovi su se završili, ali su mnogi lekari i medicinske sestre ostali da rade u Srbiji po ugovoru. Kao što je poznato, primirje nije dugo trajalo. Buknuo je Prvi svetski rat i u pomoć bolesnim i ranjenim srpskim vojnicima i stanovništvu, osim već pomenutih odreda Slovenskog dobrotvornog društva i A. P. Hartvig, doputovale su bolničke misije kneginje Trubeckoj, Moskovske Aleksandrinske zajednice milosrdnih sestara, bolnički odred ruskih svetogorskih manastira s Atona. U udeo ovih odreda pao je težak zadatak da se, osim što su lečili rane koje su vojnici zadobili u boju, bore i protiv epidemija. Od infekcija nisu morali da brane samo vojnike, već i ratne zarobljenike i mirno stanovništvo.

Za njega su bile organizovane besplatne menze s toplim obrocima i ambulante. Zajedničkim naporima sa srpskim lekarima epidemije su bile pobeđene. Početak ratnih operacija u oktobru 1915. godine prekinuo je mnoga započeta dobrotvorna dela na teritoriji Srbije. Tegobe jesenjeg povlačenja iste ove godine ruski bolnički odredi su podelili sa srpskom vojskom. Nisu sve ranjenike uspeli da evakuišu sa srpske teritorije. Zajedno s njima u Nišu su praktično u punom sastavu ostali odred Moskovske Aleksandrinske zajednice milosrdnih sestara i dobrovoljci iz odreda kneginje Trubeckoj.

Srpska vojska i deo stanovništva su napustili zemlju postavši izbeglice. Rusija ih nije ostavila bez pomoći, koja je poprimila druge oblike. Medicinsku pomoć Srbima, dok im je bila potrebna, na Solunskom frontu je pružao odred Slovenskog dobrotvornog društva. Neke ruske vojne bolnice u Grčkoj i u Francuskoj takođe su primale Srbe.

Nadam se da ćemo jednom moći poimence da navedemo sve učesnike u ovim događajima. Savremenici treba da znaju da dobra dela nisu pala u zaborav. Zasad ću navesti samo neke od njih: lekari N. I. Sičev, S. K. Sofoterov, N. K. Holin, N. S. Spaski, N. F. Kiseljov, J. I. Čabrov, A. H. Babasinov, C. L. Bibikova, A. J. Ozoling, N. I. Pajevski, A. N. Toročešnikov, N. V. Marcinkovič; milosrdne sestre: kneginja Vera Nariškina, Paraskeva Sablina, Klavdija (Kaltum Naser) Vasiljeva i mnoge druge.

Neka je večna slava herojima!

Autor: Galina Ševcova

http://www.rusija.rs/rusi-u-srbiji/rusk ... ?showall=1
Све причајући лепу причу о Европи.. одведоше нас у Африку.
"Један сексуални партнер за цео живот"
Учите децо, дан и ноћ. Знање је сила, знање је моћ. Ко учити неће, тај не може проћ.

:arrow: Да ли је паметнији Суботић као Dr или Др?
User avatar
Medicinar
Forumski specijalizant
Posts: 250
Joined: Thu Dec 29, 2005 3:21 pm
Location: Београд

Re: Руски фронт милосрђа на Балкану

Post by Medicinar »

Отркивена спомен-плоча руским лекарима у Београду

Image

БЕОГРАД – Председник Српског лекарског друштва Радоје Чоловић и руски амбасадор Александар Конузин открили су данас у Београду спомен-плочу руским лекарима и милосрдним сестрама који су помагали српски народ у ратовима 1912-1917. године.

Спомен-плоча откривена је на згради Српског лекарског друштва у Улици Џорџа Вашингтона, после интонирања химни Русије и Србије у извођењу хора и оркестра тог удружења.

Конузин је подсетио да прошло 100 године од почетка Првог балканског рата и доласка руских лекарских мисија у Србију. Руски народ наставио је да пружа помоћ српском и у Другом балканском рату и Првом светском рату, казао је амбасадор Конузин.

Он је подсетио да је руски Одред словенског добротворног друштва био први страни одред који је пристигао у помоћ Србији у Првом светском рату у септембру 1914. године.

Конузин је изразио задовољство што „наши православни пријатељи” нису заборавили на помћ која им је пружена пре 100 година и подсетио да је Русија и током НАТО бомбардовања Србије 1999. године имала у Нишу болницу у коју су примани рањеници са Косова.

Министар здравља Зоран Станковић извинио се руском амбасадору у име државе и народа што је било потребно да прође 100 година да би се неко сетио да ода почаст и изрази захвалност руским лекарима и медицинским сестрама који су долазили у Србију да помогну.

Станковић је рекао да је прошло више од 100 година од како су руски лекари и медицинске сестре збринули првих 4.567 болесника у Србији и извели више од 500 хируршких интевенција.

Председник Српског лекарског друштва Радоје Чоловић подсетио је на дугу историју пријатељских односа Србије и Русије и нагласио да је дужност Србије да чува успомену на руске лекаре, медицинске сестре, хероје и хуманисте „који су нам помагали у најтежим временима”.

Бета
објављено: 24/09/2011

Извор "Политика": http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/ ... du.sr.html
"Да би био популаран мораш преузети ризик непопуларности."
User avatar
xechasiar
Forumski specijalista
Posts: 628
Joined: Wed Mar 13, 2024 9:27 am

Re: Руски фронт милосрђа на Балкану

Post by xechasiar »

Post Reply